Poboljšanje libanonsko-sirijskih odnosa 2008. godine

Povlačenje Sirije iz Libanona 2005. godine nije značilo nagli i potpuni prestanak sirijskog utjecaja na libanonske prilike, ali s obzirom na razmjer utjecaja tokom 30 godina prisutnosti, on je u znatnoj mjeri smanjen. Libanon je bez direktnog prisustva Sirije ostao nestabilan, stanje se u prvoj godini nakon sirijskog povlačenja drastično pogoršalo (žestokim napadima Izraela na Libanon), no to ipak treba pripisati početnoj provokaciji Hezbollaha. No, ostaje pitanje bi li se Izrael usudio napasti Libanon u takvoj žestokoj mjeri u kojoj je to učinio nakon provokacije Hezbollaha, da je Sirija i dalje ostala vojno prisutna u Libanonu. Iako je tad već snažno podržavala Hezbollah, u ovaj sukob Sirija se nije miješala.

2008. godine napokon, po prvi put u njihovoj povijesti, dolazi do uzajamnog priznanja državnosti i suverenosti između ova dva susjeda, i uspostave diplomatskih odnosa te otvaranja veleposlanstava u Damasku i Beirutu. Do toga je došlo na inicijativu Sirije, što je samo u početku možda iznenađujuće; zaroni li se dublje u tadašnji kontekst, ovaj potez Sirije nije toliko začuđujuć. Naime, poziv Bashara Al-Assada tadašnjem novoizabranom predsjedniku Libanona Michelu Suleimanu upućen je nakon stvaranja nove libanonske koalicije u kojoj su znatnije zastupljeni Hezbollah i druge pro-sirijski orijentirane frakcije. Također, Sirija se našla pod pritiscima i u regionalnoj i međunarodnoj izolaciji zbog svoje prošlosti i ponašanja prema Libanonu, i zbog podrške Iranu, Hezbollahu, i Hamasu, radikalnijoj palestinskoj organizaciji. Nije teško za naslutiti da je uslijed toga shvatila da ipak mora barem s Libanonom izgraditi službeni odnos i pokazati svijetu da priznaje teritorijalni integritet i suverenitet Libanona, nakon toliko godina osporavanja istog. Libanon je prihvatio poziv te su dvije zemlje uspostavile diplomatske odnose u listopadu 2008. godine.

©MademoiselleCoco

Odnos premijera i predsjednika u Francuskoj V. Republici

U V. Republici premijer je važan koliko i predsjednik. Odnos premjera i predsjednika se često stavljalo i u kontekst kao da je premjer predsjednikov muškarac ili žena. Predsjednik zajedno s premjerom vlade imenuje ministre, zajedno potpisuje propise i uredbe, imenuju različite civilne i vojne dužnosnike, kao i što nadziru sve odluke koje donosi Vijeće ministra.  Oni imaju izravan odnos u skladu s parlamentarnom tradicijom iz devetnaestog stoljeća, što znači da ne postoje nikakva skrivena iznenađenja.

Kuda Europa gleda...?!

Ako se samo 1 posto muslimana izjasni da želi biti aktivno u džihadu, došli bi smo do brojke od 15 milijuna ljudi koji su spremni umrijeti kao mučenici i koji podržavaju nasilje.

Turska obavještajna agencija izjavila je da ISIS militanti planiraju napade na diplomatske misije u Istanbulu i Ankari u Turskoj - to bi značilo da bi islamski militanti bez ikakvih problema došli na Europsko tlo i krenuli sa svojom početnom politikom samoubilačkih bombaških napada... Kuda  bi se Europa onda okrenula? Od koga bi tražila pomoć?

The real threat to Europe does not come from local Muslims who went to fight in the ranks of ISIS and have already been returning, The real threat comes from the Muslims already in their enclaves in Europe, who are about to attack their host countries. They have seen that their riots, arson, vandalism and robberies result in frightening away the Westerners, the fire department and the police. Last New Year’s Eve alone in France, “only” 940 cars were torched–down, the French Interior Ministry proudly announced, from 1,067 the year before.”  rekao je  Bassam Tawil.

©MademoiselleCoco

Odnos građana i političkih elita u funkcioniranju švicarske izravne demokracije

Političke elite imaju odgovarajuću ulogu u izravnom-demokratskom procesu izbora. One su te koje pružaju ključne signale za glasovanje ali i za mobilizaciju građana tijekom kampanje, a da pritom uzimaju u obzir i njihove preferencije.

Korejski rat

Na kraju Drugog svjetskog rata svijet se upoznao sa svojom najvećom prijetnjom, atomskom bombom. Bacanje atomskih bombi na Hiroshimu i Nagasaki značilo je potpuni poraz i predaju Japana.

Planiranje poslijeratnih operacija na Pacifiku bio je sljedeći korak Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, ni Sovjetski savez nije mirovao. U vrijeme napada na Hiroshimu i Nagasaki Sovjetski je savez objavio rat Japanu i počeo napadati japanske trupe na sjeveroistoku Azije.

Invazije Izraela na Libanon 1978. i 1982. i posljedice

Izrael je prvo 1978. napao Južni Libanon, u kojem su većinom živjeli Šijiti ali i pripadnici PLO-a, te je osim napada na PLO imao za cilj stvoriti „sigurnosnu zonu oko svoje granice“. No mnogo veću i bitniju invaziju Izrael je izveo 1982. godine, žestokim bombardiranjem Beiruta, i uspio protjerati PLO iz Beiruta u Južni Libanon, a daljnjim akcijama i bombardiranjem i iz Južnog Libanona kojeg potom okupiraju.