Odnos premijera i predsjednika u Francuskoj V. Republici

U V. Republici premijer je važan koliko i predsjednik. Odnos premjera i predsjednika se često stavljalo i u kontekst kao da je premjer predsjednikov muškarac ili žena. Predsjednik zajedno s premjerom vlade imenuje ministre, zajedno potpisuje propise i uredbe, imenuju različite civilne i vojne dužnosnike, kao i što nadziru sve odluke koje donosi Vijeće ministra.  Oni imaju izravan odnos u skladu s parlamentarnom tradicijom iz devetnaestog stoljeća, što znači da ne postoje nikakva skrivena iznenađenja.

Ustav iz 1958. godine dopušta i predsjedniku i premjeru da mogu jednostrano djelovati u rasponu područja. No, upravo taj ustav nekada stvara situacije u kojima može doći do potencijalnih konflikta između predsjednika i premjera – naprimjer, predsjednik dolazi iz jedne političke stranke dok premjer iz druge. Po statutu predsjednik i premjer dijele određene ustavne ovlasti. Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, jamac nacionalne neovisnosti i cjelovitosti državnog teritorija, nezavisnost sudstva, na čelu je magistrature,  pregovara i ratificira ugovore te je odgovoran za poštivanje tih ugovora. Istodobno, premijer je odgovoran za nacionalnu obranu, uključen je u proces izrade određenih oblika ugovora, te sve razne sudske odluke mora supotpisati premjer.

Kako u dvojnoj izvršnoj vlasti slijedi dioba uloga predsjednika se bira izravno (biraju ga državljani Francuske) dok se premijer izvodi iz većine stranke u parlamentu, a premjera i kabinet imenuje predsjednik Republike.  

Kada se dogodi da predsjednik želi upotrijebiti svoje vodstvo, potrebna mu je podrška parlamenta. Ako se većina ljudi iz parlamenta protivi predsjedniku, predsjednik tada mora postaviti premjera koji ima podršku Sabora. U ovom slučaju, premjer se također može protiviti predsjedniku i tada dolazi do podjele vlasti, odnosno kohabitacije. U procesu kohabitacije, kada skupštinska većina postane oporba predsjednikovoj stranci, premjer je taj koji drži vlast u svojim rukama. Takva situacija se do sada dogodila tri puta u Francuskoj, a time se i pojačalo nadmetanje između predsjednika i premjera.

Na kraju, i predsjednik i premjer imaju ujedno i ustavne ovlasti ali i administrativne resurse. Sustav je predsjednički zbog izravnog izbora predsjednika, no međutim, priroda stranačke politike znači da je premjer u mogućnosti preuzeti određene ovlasti kod odlučivanja u nekoliko navrata, što označuje da je postao politička figura koja mora s predsjednikom raditi vrlo blisko. 

©MademoiselleCoco