Merkelova teorija transformacije političkih sustava na primjeru zemlja Arapskog proljeća

Arapsko proljeće pokrenulo je transformaciju dugotrajnih režima u demokraciji diljem regija Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA). Arapski svijet i njegovi građani htjeli su srušiti postojeće režime kako bi uveli demokratski sustav koji će obraćati pozornost na njihove potrebe i želje.

Regijom uglavnom vladaju autoritarni režimi, od kojih su mnogi upravo birokratsko-vojni režimi i režimi vojnih vođa. Oni su mješavina mnogih čimbenika a zajedničko im je to da su dugotrajni,

Prema Merkelu, ako konsolidacija demokracije želi biti ugrađena u takvim državama, ona treba zadovoljiti četiri različita uvjeta: 1) ustavnu konsolidaciju (ustavnih institucija); 2) konsolidaciju predstavnika, političkih stranaka i interesnih grupa; 3) konsolidaciju ponašanja; 4) konsolidaciju demokratske političke kulture. Njegova podjela ima veliku djelotvornost, jer ako bilo koja mlada demokracija u regiji MENA želi opstati, trebala bi zadovoljiti sve ove elemente (samo u Tunisu i u Egiptu možemo pronaći dva od četiri elementa koja su prisutna za konsolidaciju). Ova četiri elementa su isprepletena, stoga bi veto akteri mogli iskoristiti institucionalni dizajn, koji igra veliku ulogu, u svoju korist. Ako samo jedna od četiri demokratskih stupova bude oštećena na neki način, na demokraciju se može gledati kao na neispravnu vladavinu, kao što je ekskluzivna, protuliberalna,

delegativna i enklavna demokracija. 

Ako uzmemo za primjer transformaciju u Egiptu i Tunisu, vidjeti ćemo da se radi o transformaciji koja je započela odozdo prema gore s vođom pokreta; no ne bi bila moguća bez vojne pomoći. Budući da je vojna potpora kamen bivših autoritarnih režima, tranzicija još nije završena, jer postoje još uvijek temeljne prepreke za demokratsku konsolidaciju.

Ono što predstavlja jedan od problema je i institucionalni dizajn, koji je u okamenjenom starom sustavu vlasti i moći još uvijek ukorijenjen duboko u rukama pojedinih političkih aktera poput vojske.  Institucionalni dizajn mora biti stabilan i ne bi trebao podlijegati stalnim promjenama, kako bi se mogao učvrstiti. Da bi konsolidacija institucija zauzela svoje mjesto, veto akteri koji imaju veliki utjecaj na njih moraju biti u potpunosti ustavno i pravno neutralni. Prema tome, recimo, Tunis ima bolje mogućnosti konsolidirati svoje institucije od Egipta, zato što je uloga vojske u državi i društvu manje važna; no da bi se konsolidacija u potpunosti dogodila sva četiri uvjeta moraju biti ostvarena, pa tako i konsolidacija novih zastupnika i veća demokratska političke kulture.

Ako demokratski stupovi počnu padati jedan po jedan ili se nikada ne uspostave, autoritarnost je neizbježna. Demokracija je nešto što ljudi uče s vremenom, a taj proces traje desetljećima, ponajviše u zemljama Arapskog proljeća koja se još uvijek bori s različitim režimima.

©MademoiselleCoco