Definicija i aspekti globalizacije

Prije svega želim ukazati na etimologiju pojma globalizacije. Globalizacija dolazi od francuske riječi ''global'', što znači cjelovitost, sveukupnost. Pojam globalizacije može se shvatiti i definirati na različite načine. 

Valja naglasiti kako trebamo razlikovati pojam globalizacije od pojma globaliteta. Globalitet podrazumjeva da već odavno živimo u svjetskom društvu i to u smislu da predodžba zatvorenih prostora postaje fiktivna. Nijedna zemlja ili skupina ne može se zatovriti pred drugom. Pri tome „svjetsko društvo“ podrazumijeva ukupnost socijalnih veza, koje nisu integrirane u nacionalno-državnu politiku ili njome određene. „Svijet“ u kombinaciji riječi „svjetsko društvo“ podrazumijeva, dakle, razliku, raznorodnost, a „društvo“ podrazumijeva ne-integriranost, tako da se svjetsko društvo može shvatiti kao raznorodnost bez jedinstva.

Globalizacija pak podrazumijeva procese kojih je posljedica ta da transnacionalni akteri, njihove šanse za moć, orijentacije, identiteti i mreže potkopavaju nacionalne države i njihov suverenitet i međusobno se povezuju. Odnosi među ljudima i zemljama se intenziviraju, a ljudi počinju drugačije razmišljati i shvaćati svijet. Globalizacija zahtjeva stalno ulaganje u znanje, tehnologije, istraživanje i razvoj.  Tko jednom počne zaostajati u procesu globalizacije ili se na vrijeme ne uključi u suvremene procese, bitno zaostaje. Svima nam poznata sintagma koja označava svijet kao „globalno selo“ 

nastala je upravo zato što se današnji svijet na neki način „otvara“ i „smanjuje“. 

Globalizacija se kao ideja odnosi na "smanjivanje" svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini. Za globalizaciju se može ustvrditi da je jedna od posljedica razvoja znanosti, suvremene tehnologije, tržišne ekonomije, demokracije. Globalizacija je omogućila i slobodno kretanje kapitala, roba, informacija i ljudi kroz širenje i ukidanje granica.

Mnogobrojne su definicije globalizacije. U svakodnevnom govoru globalizacija označava različite pojave, npr. rastuću dominaciju Zapada, prevlast SAD-a, u mnogim sferama, ekonomskoj, političkoj i kulturnoj Sferi. Ponekad se globalizacija definira kao širenje liberalne ideologije i stvaranje slobodnog svjetskog tržišta. Može se govoriti i o procesu koji zahvaljujući brzom protoku informacija vodi stvaranju i ujedinjenju svjetske zajednice. Dakle, može se govoriti o ekonomskoj, političkoj i kulturnoj globalizaciji, pri čemu se one u konačnici isprepleću, te ih je zapravo i nemoguće razmatrati posebno.

Teoriju globalizacije osmislio je osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća Ronald Robertson. Osim Robertsona brojni autori govore o globalizaciji i pridaju joj različita značenja. Tako, primjerice, Urlich Beck piše o čak osam tipova globaliteta od kojih su najvažnija prva četiri. Brojni su i raznovrsni aspekti globalizacije, a odražavaju se na svim poljima života i djelovanja suvremenog čovjeka. Prvi i jedan od najvažnijih aspekata globalizacije jest onaj ekonomski. Globalne tvrtke utječu na tijek svjetskih gospodarskih procesa i mnoge od njih, iz sasvim jednostavnog razloga da obavljaju svoj posao i stječu dobit, integriraju planet.

Multinacionalne tvrtke uključuju u svoje poslovanje milijune ljudi širom svijeta koji su međusobno povezani unatoč velikim udaljenostima. One nadziru planetarne resurse, kapital i tehnologiju. Na taj se način širi gospodarstvo bez granica i posluje se kao da nema gospodarskih i političkih barijera. Drugi, ali nikako manje važan aspekt jest onaj  poltičko-pravni koji se odnosi na narušenu državnu suverenost nastalu uključivanjem u međunarodne ugovore, zajednice i organizacije. Stvara se sustav globalnog upravljanja koje ograničava dosadašnju moć države pri čemu nastaje temelj za stvaranje nove, nadnacionalne države. Internacionalizacija i regionalizacija također postaju izazovi današnjim državama. Stvaraju se nove međunarodne i regionalne udruge preko kojih se vrlo lako mogu vršiti pritisci na vlade država. 

Globalizacija, isto tako, ima ogroman utjecaj i na područje kulture. Ovdje je najvažnije spomenuti ekspanziju engleskog jezika koja je tolika da je engleski postao, poslije kineskog, najrasprostranjeniji jezik koji se govori na svijetu. Svjedočimo činjenici da smo i u kulturološkom pogledu sve više zaokupljeni pozapadnjačenjem što nije dobro jer na taj način nestaju mnoge kulturalne posebnosti koje različite narode i zemlje, pa i pojedince čine zanimljivima i jedinstvenima.

Nadalje, postoji fenomen koji se naziva globalna trijada. Naime, od Drugog svijetskog rata zemlje su se počele sve više okretati jedne drugima. Porast međusobne suradnje u Europi započeo je osnivanjem Europskog udruženja za ugljen i čelik, a onda i Europske.

Tipovi globaliteta po Becku:1. gospodarski tip, 2. tehnološki tip, 3. univerzalne vrijednosti, 4. globalna kulturna industrija, 5. policentrična svjetska politika, 6. svjetsko osiromašenje, 7. globalno razaranje i uništavanje čovjekova okoliša, 8. transkulturalni konflikt ekonomske zajednice (EEZ), Europske zajednice (EZ) i naposljetku Europske unije (EU). To je potaknulo i druge dijelove svijeta da se integriraju. Stvoren je Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA). Može se reći da su regionalni trgovački blokovi zapravo prema globalnom gospodarstvu. Današnje gospodarstvo razvija se u tri pola : Zapadnoj Europi, SAD-u i Istočnoj Aziji, prije svega Japanu. 

Takav razvoj gospodarstva može se nazvati i trijadizacijom. Postojanje tri pola jasno je vidljivo u međunarodnim odnosima, osobito u proizvodnji skupe komunikacijske i informatičke opreme koja se ponajprije odvija na relaciji Sjeverna Amerika – Europa – Istočna Azija.

©MademoiselleCoco