Povlačenje Sirije iz Libanona 2005. godine nije značilo nagli i potpuni prestanak sirijskog utjecaja na libanonske prilike, ali s obzirom na razmjer utjecaja tokom 30 godina prisutnosti, on je u znatnoj mjeri smanjen. Libanon je bez direktnog prisustva Sirije ostao nestabilan, stanje se u prvoj godini nakon sirijskog povlačenja drastično pogoršalo (žestokim napadima Izraela na Libanon), no to ipak treba pripisati početnoj provokaciji Hezbollaha. No, ostaje pitanje bi li se Izrael usudio napasti Libanon u takvoj žestokoj mjeri u kojoj je to učinio nakon provokacije Hezbollaha, da je Sirija i dalje ostala vojno prisutna u Libanonu. Iako je tad već snažno podržavala Hezbollah, u ovaj sukob Sirija se nije miješala.
2008. godine napokon, po prvi put u njihovoj povijesti, dolazi do uzajamnog priznanja državnosti i suverenosti između ova dva susjeda, i uspostave diplomatskih odnosa te otvaranja veleposlanstava u Damasku i Beirutu. Do toga je došlo na inicijativu Sirije, što je samo u početku možda iznenađujuće; zaroni li se dublje u tadašnji kontekst, ovaj potez Sirije nije toliko začuđujuć. Naime, poziv Bashara Al-Assada tadašnjem novoizabranom predsjedniku Libanona Michelu Suleimanu upućen je nakon stvaranja nove libanonske koalicije u kojoj su znatnije zastupljeni Hezbollah i druge pro-sirijski orijentirane frakcije. Također, Sirija se našla pod pritiscima i u regionalnoj i međunarodnoj izolaciji zbog svoje prošlosti i ponašanja prema Libanonu, i zbog podrške Iranu, Hezbollahu, i Hamasu, radikalnijoj palestinskoj organizaciji. Nije teško za naslutiti da je uslijed toga shvatila da ipak mora barem s Libanonom izgraditi službeni odnos i pokazati svijetu da priznaje teritorijalni integritet i suverenitet Libanona, nakon toliko godina osporavanja istog. Libanon je prihvatio poziv te su dvije zemlje uspostavile diplomatske odnose u listopadu 2008. godine.
©MademoiselleCoco
