Tema o odijevanju muslimanki danas je jedna od najosjetljivijih vjerskih i političkih tema kako kod nas u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Praktički, ne postoji niti jedan odjevni predmet koji je na takav način postao simbol oko kojeg se lome koplja društveno-političkih pogleda na svijet, a koji istovremeno predstavlja predmet najrazličitijih fantazija i projekcija, kao što je to burka. Čudno je da tako jednostavan odjevni predmet izaziva toliko snažne emocije. Protivnici i zagovornici pokrivanja tijela u javnosti polaze od sasvim različitih tumačenja. Jednima je to znak potlačenosti žene u ime vjere i patrijarhalnog društva. Drugima, neizostavni dio individualnog izražavanja vjere. Trećima, društveni i politički simbol u obračunu s omraženim sekularnim režimom.
Po svemu sudeći, možemo reći da se radi o tjeskobi Zapada prema svemu što je drugo i drukčije, u odnosu na važeće društvene norme i običaje. Bez obzira da li se na burku promatra kao izraz vjerske ortodoksije, društvenog ranga ili socijalne potlačenosti, kao zaštiti, zatvoru ili znaku emancipacije, u svakom slučaju ima snažnu simboličku vrijednost te svoje mjesto i ulogu u životu muslimana.
Žena u Kur'anu
Kur'an uči sve vjernike da je vječni Bog stvorio i još uvijek nastavlja stvarati smrtnog čovjeka. On je konačna Božja riječ prema svijetu – smjernice za čovječanstvo. Sa stajališta Barbare Freyer Stowasser, autorice knjige Women in the Qy.r'an, Traditions, and Interpretation, prikazat ću položaj žene u Kur'anu na drugačiji način – kao intelektualnu, sposobnu i predanu ženu. Svi božji proroci i glasnici, od Adama do Muhameda, bili su muškarci. No, autorica naglašava kako Kur'an ipak govorio i o broju žena koje su povezane s jednim ili drugim prorokom. „U cijelosti, ženska priča predstavlja bogatu zbirku sakralne povijesti i paradigmatski primjer muslimanke kontemplacije i vodstva.“
Žena je prema Kur'anu, osnovnom izvoru vjere islama, osoba s dignitetom, dostojanstvom i jednakim pravima, obavezama i odgovornostima. Ona je kadra postići iste duhovne mjere kao i muškarac, ali je isto tako intelektualno sposobna, pa i obavezna da doprinosi boljitku društva, uz zagarantiranu poslovnu i pravnu sposobnost. Mnoge priče u Kur'anu nose lekciju po kojoj ženska vjera i pravda ovisi o njezinoj volji i odluci, a ni jedna povezanost s pobožnim čovjekom ili grešnikom ne može odlučiti njezinu predanost prema Bogu. Međutim, različite interpretacije kur'anskih odredbi, praćene patrijarhalnim konceptom sistematske subordinacije žene, pokazuju da se ova prava ne poštuju i da je žena još uvijek diskriminirana u muslimanskoj praksi. Većina islamskih vođa i predstavnici vjera zagovaraju život po Kur'anu, na svoj osebujan način. Interpretiraju ga onako kako ga oni dožive Božju riječ i nameću ga pučanstvu i cjelokupnoj zajednici. Takva interpretacija je subjektivna i često rezultira negativnim provođenjem svete knjige Kur'ana.
Burka
Potreba da se pojedinac izrazi i da bude drugačiji veoma je izražena u svijetu i čini da pojedinac pokušava na svaki mogući način privući pažnju drugih, pa čak i promjenom svog izgleda, i to najčešće promjenom svoje odjeće i ukrašavanjem glave i lica, te na taj način spasiti se od nestajanja u masi, pošto već ne uspijeva na logičan i razuman način sebe učiniti izuzetnim i prepoznatljivim. Rosemary Sookhdeo u svojoj knjizi „Secrets behind the Burqa“ otkriva povijest burke ali i njezinu ulogu u islamskom životu. Prema Rosemary Sookhdeo podrijetlo pokrivanja lica leži u prapovijesti. Ono što je sigurno je to da je predislamskog podrijetla, a čini se da se ova tradicija povremeno koristila i među narodima južnog Mediterana, od Grka do Perzijanaca. Jedine iznimke od ove generalizacije su Egipćani i Židovi. Svi povijesni prikazi ukazuju na činjenicu da su žene neposredno prije i u ranim danima islama u Arabiji, te u zemljama koje su nastale pod utjecajem Arapa, igrale aktivnu ulogu u društvenom i političkom životu zajednice.
Ova "zavjesa" nalik plaštu koji u potpunosti pokriva žensko tijelo i lice, žene nose za izlazak u javnost već skoro jedno stoljeće ili više, u većini muslimanskih zemalja. Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene pos lušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba brigu da vode, jer i Allah njih štiti. A one čije se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vani postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, uzvišen i velik. (Kur’an, An Nisa, str. 83). Nošenje burke nije samo pitanje stavljanja marame na glavu i pukog pokrivanja tijela. To je stav, način mišljenja i ponašanja, kao i prihvaćanja vlastite ličnosti. U osnovi, burka uspostavlja islamski način života. To je poruka koja pokazuje određeni stav. Njezina pojava nije to da bi muslimanke ograničavala u onome što žele raditi, već je to blagodat, jer ih iznova osvještava da provjere svoje ponašanje, sprječavajući ih da čine ono što muslimani svakako ne bi trebali činiti.
No, gledajući s druge strane, kada Rosemary Sookhdeo kaže da je burka i simbol radikalnog islama, dijelom je u pravu. Kada govori o tome, posebice naglašava Talibansku vladu u Afganistanu, prema kojoj sve žene trebaju biti prekrivene, a u slučaju da pokažu svoje lice ili petu, biti će uhićene. Tako je recimo i Ajatolah Homeini u Iranu nametnuo burku, nakon revolucije iz 1979., čime se čak do današnjeg dana i dalje oduzimaju temeljna prava i slobode žena. Ovdje, i u drugim muslimanskim zemljama, žene nemaju mogućnost odabira kada se radi o nošenju burke; burka je za njih obavezna. Neke žene kažu da su bile prisiljene nositi burku kako bi sakrile nasilje u obitelji, koje je počinio njihov otac ili brat. U Afganistanu i Iranu, žene se bore protiv burke upravo zato što je njihova upotreba burke poznata kao simbol ugnjetavanja u zemlji.
Zanimljiva je činjenica, koju je autorica naglasila u knjizi, a vezana je uz to da je burka kulturni a ne vjerski izraz. Primijetila je da Kur'an ne nalaže ženama da pokriju svoja lica. No, nošenje vela je vrlo moćan simbol odbacivanja zapadnih vrijednosti i izraz solidarnosti s muslimanskom zajednicom. Propisi koji reguliraju pitanje odijevanja, pokrivanja i otkrivanja tijela, a posebno onih dijelova tijela koji se smatraju intimnim, karakteriziraju se pojačanim oprezom, a sve radi očuvanja moralne čistoće i čednosti pojedinca, obitelji i društva.
Zabrana
Kada govorimo o zabrani nošenja burke i drugih vjerskih odora, kojima se pokriva lice, tada govorimo o ograničenjima od strane vlasti na slobodan izbor pojedinca, vezano uz njihove privatne stvari. Kako dakle možemo prići top pitanju bez podlijeganju emocionalnog naboja?
Čini se da zapravo postoje uvjerljivi liberalni argumenti za zabranu burke, koji se fokusiraju na to kako burka može škoditi osobnoj autonomiji posebno ranjive žene i djevojke. Naravno, za takav jedan argument, mora postojati određeni dokazi koji će prikazati da korištenje svoje slobode ide na štetu drugima na neki značaj način. „Sve liberalne države imaju za cilj maksimizirati pojedinčevu slobodu, ali i ograničavati im, samo u slučajevima gdje njihova osobna akcija škodi njima ili drugima“. Što na neki način znači da liberalne države ograničavaju samo one radnje koje rezultiraju jasnoj i neposrednoj fizičkoj šteti. Stoga, jedna radnja kao samoubojstvo je zabranjeno. Međutim, ako uzmemo u obzir na primjer pušenje, što uzrokuje osobnu fizičku štetu, ono je zabranjeno samo na javnim mjestima gdje to šteti drugima. Sve akcije koje jasno utječu na fizičko, ekonomsko i psihološko djelovanje na druge ili ograničava njihovu osobnu slobodu, bilo odmah ili kasnije, je zabranjeno.
Liberalni pogled ima nekoliko dimenzija, no ističu se samo dva, za koje se smatra da su najbitnija. S jedne strane, liberalni pogled uvijek na ljude glede kao na racionalne ljude koji ispunjavaju svoju autonomnu volju, ali koja najčešće šteti drugima. Svi znamo da nitko nije uvijek racionalan te da su neki ljudi čak disfunkcionalno iracionalni. S druge strane, liberalni pogled gleda na to da sva pravila, koja se smatraju loša, odnosno kada vlada ugnjetava druge, trebaju se braniti. Ali, s druge strane, nalazimo i vjerske zajednice koje mogu imati jaki utjecaj ugnjetavanja, kako na zajednicu tako i na pojedinca.
„Žene koje nose burke su umjetno razdvojene – odvojene od drugih ljudi.„ Tamo gdje se prisiljava ženu da nosi burku, liberalna država bi trebala intervenirati odmah,jer ako se dopusti prisiljavanje onda se na taj način ograničava sloboda žena. Međutim, ako žena nosi burku dobrovoljno, država ima slabo opravdanje za intervenciju, jer ne postoji jasna i neposredna fizička šteta za njih ili za nekoga drugoga. To znači da burka, kao dobrovoljan ukras na ženi, ne izaziva nikakvu štetu. Neki ljudi povezuju i nošenje burke s ropstvom, tvrdeći da je dobrovoljna burka kao dobrovoljno ropstvo. Međutim, ova analogija je pogrešna jer ovo nikako ne može biti dobrovoljno ropstvo. Ropstvo po definiciji je kad su ljudi prisiljeni raditi nešto bez svoje volje, a žene koje nose dobrovoljno burku po toj definiciji ne mogu se uspoređivati s robovima.
No, da li burka ometa društvenu integraciju? Jer ipak, veo je s pravom bio opisan kao „zid koji osoba nosi“. Ali, kada pogledamo na brojke, mali je broj osoba koje nose burku na Zapadu. Francuska vlada procjenjuje da manje od 2.000 žena nosi burku ili niqab. S obzirom na te brojke, burka teško može biti odgovorna za stvaranje osjećaja socijalnog razdvajanja. Jedino opravdanje, za državnu intervenciju može biti na temelju fizičke ili ekonomske štete drugima, ili na temelju toga da je osoba pokrila lice kako bi sakrila svoj identitet i zbog toga joj je lakše počiniti zločin. Međutim, tu se također postavljaju četiri razloga koje autor žele naglasiti, a po kojima država ima sva prava da zabrani burku. Prvi razlog je sigurnost, koji drži do toga da sigurnost zahtjeva od ljudi da pokažu svoje lice, kada se pojavljuju na javnim mjestima. Drugi razlog kaže da je transparentnost i reciprocitet pravilan odnos između građana, a pokrivanje svog lica remeti takvo jedno važno pravilo. Treći razlog je prisila, jer države koje zabranjuju burku drže do toga da žene koje nose burku su prisiljene na to. Zadnji razlog, koji je ujedno i čudesan, je argument da je burka sama po sebi nezdrava, jer je u njoj jako vruće i neugodno te osoba koja ju nosi fizički pati i velika je mogućnost rizika od raka kože.
Da li je zabrana muslimanske burke onda opravdana? Kako netko može biti siguran čije interese burka predstavlja? Zabrana može pomoći u spašavanju žene s određenim teretom kojeg nosi ali s druge strane, na zabranu se može gledati i kao na kritičku procjenu praktičnosti odijela, upravo zato što islamske zajednice vjeruju da u razdoblju nakon 11. rujna 2001., ovakve zabrane su napad na religiju u tandemu s „ratom protiv terorizma“. Što bi drugim riječima dalo za naslutiti da je zapadnjaci gledaju na burku kao na teroristički odjevni predmet te da će ona predstavljati uvijek političko-pravni kontekst u svakoj zemlji i odnose između države i religije.
U slobodnom društvu, nitko se ne bi trebao integrirati niti bi trebao imati obvezu prilagođavanja prema drugom društvu. Unatoč kulturom sukobu, zapadni osjećaji se ne bi trebali miješati s temeljnim slobodama, uključujući i pravo na obavljanje svoje kulture i religije. Zašto ljudi smatraju da se komadićem tkanine koje nose preko svoje glave ugrožava integritet ostalog društva? Modernizacija je promijenila svijest o životu. Zanimljivo je kako do sada, stoljeće dva prije, nitko nije na žene islamske vjere, prekrivene od glave do nogu, gledao ovako kako se na njih gleda danas. Tada su ih gledali s poštovanjem i gledali su u osobu koja je dosljedna svoje riječi i svoje vjere. Danas je ta slika iskrivljena. Sada, kada govorimo o burki, miješaju se različita mišljenja. Burka predstavlja prijetnju u zapadnim zemljama jer je na neki čudan način predmet straha, koji je rezultat raznovrsnih terorističkih događaja.
S jedne strane država je u pravu što ograničava burku jer ta odjeća može skrivati negative namjere, upravo radi događanja proteklih dvadesetak godina. Dok s druge strane, to je izraz identiteta muslimanske vjere, kojom žena želi prikazati svoju autonomiju. Dok je u okviru vjere onda smatram da je potpuno u redu da žena nosi burku. No, kada gledamo to na državnoj razini, onda ipak prednost dajem državi. Država zabranjuje burku iz sigurnosnih razloga, iako taj razlog uvijek stavlja u drugi plan.
Također, kada se radi o liberalnoj državi, ona bi trebala dokazati nekoliko stvari kada se radi o zabrani burke. Prvo, trebao bi se zaštititi netrivijalan broj ugroženih žena i djevojaka koje nose burku, kako ne bi postojalo značajnog štetnog djelovanja na njihovu autonomiju, te drugo, da je kolateralna šteta onih koje nose svojevoljno burku manja, od onih kojima se burka nameće. Kada i ako se ovo dokaže, onda smatram da liberalna država ima sva prava zabraniti jedan takav odijevan predmet, kao što je burka.
Ipak na kraju, nitko se ne osjeća ugodno kada ispred sebe ne vidi osobu s kojom komunicira, a niti može zaključiti koje namjere ta osoba ima. Svi na prvi pogled kada vidimo osobu, možemo prepoznati njezine osjećaje i njezino ponašanje. Ovako, u nama se samo budi strah i pitanje: tko je iza te burke i što je kadra učiniti?
©MademoiselleCoco
