Mit o žrtvi ili žrtvama je bio neka vrsta legitimiteta vladavine i Tita i Miloševića i Tuđmana.
Tito je 1945. godine iznio podatak o 1,7 milijuna poginulih u 2. svjetkom ratu (10% stanovništva cjelokupne Jugoslavije) (Sundhaussen, 2006, 247). Naravno da je to bila laž i da je broj žrtava uveličan, ali što je broj žrtava bio veći, to je i Titova pozicija bila čvršća. U Hrvatskoj se 90-ih javlja proces rehabilitacije Bleiburga. Tuđman je koristio Titovu taktiku i to mu se uvelike isplatilo. Bleiburg je postao simbolom sjećanja na civile koji su stradali od nemilosrdne ruke Josipa Broza i komunista.
